Spotlight je serija intervjua s polaznicima škole pjevanja. Pomoću nje ćeš iz prve ruke saznati što te očekuje na satovima. Prvi intervju odlučili smo posvetiti učitelju Nenadu kako bi saznao više o njemu, ali i o Visokoj noti.
Naš učitelj pjevanja svoju školu vodi preko 8 godina, a u tih 8 godina održao je preko 2.500 satova s preko 50 učenika. Međutim, kako je sve počelo i koji događaj ga je potaknuo da uopće počne održavati satove, saznali smo u razgovoru.
Dobar dan Nenade! Molim vas možete li nam reći kako je sve započelo, kada se javila ljubav prema glazbi?
Sve je započelo davno i na moru – kada nas je direktor (danas bi to bio ravnatelj škole :D) u osnovnoj školi u Šibeniku priupitao tko se želi učlaniti u puhački orkestar. Prijavio sam se ne znajući kako si polako krojim sudbinu – jer nakon puhačkog orkestra došla je gitara, a nakon gitare i klavijatura. Tada sam svugdje išao s gitarom i skidao pjesme, učio pjevati.. i nakon puno vježbanja i ponavljanja i mučenja i uživanja – završio u Bonaci – klapi s kojom sam obišao svaki kutak Europe!
Međutim tada je nažalost došao rat, zar ne?
Tako je, nakon predivnog iskustva s Bonacom, ratne godine dovele su me u Zagreb. Ali i dalje sam ostao u glazbi – ovdje snimam par samostalnih kazeta, jednu s tamburašima HRT-a i drugu samostalno.
Što ste odlučili nakon toliko nastupa i snimljenih kazeta?
Nakon bezbroj nastupa odlučio sam se primiriti u Hrvatskom narodnom kazalištu – ako primiriti se znači pjevati u preko 100 opera i u preko 1.000 predstava! Bit će da se samo radilo o lokaciji, a ne o intenzitetu rada. 😉
Tada ste već znali sve tajne zanata?
Nikako, učiš dok si živ – moje obrazovanje ni tad ne staje, pohađao sam satove pjevanja i učio od vrsnih majstora iduće četiri godine.
Vaša mala škola pjevanja postoji već dugo, međutim možete li nam ispričati kako je sve počelo?
Naravno – počelo je prije otprilike 8 godina, kada me kolegica s posla zamolila da joj pomognem. Bila je profesionalni pjevač i imala je lijepi glas, ali i jedan problem – bio je poprilično slabašan.
Naravno objeručke sam prihvatio ponudu, obećavši da ću dati sve od sebe da joj glas osnažimo. Bacili smo se na posao i već nakon nekoliko sati jasno se čula razlika.
Nakon nekog vremena… recimo nakon 10 sati rada, osjetio se priličan napredak i pomak na bolje u svakom smislu. Bio sam jako sretan postignutim – tim više što je i učenica to primijetila, bila je jako zadovoljna. Predložila mi je da otvorim školu pjevanja kako bi i drugim ljudima prenosio ljubav i znanje.
Jeste li nakon njenog nagovora odlučili otvoriti svoju školu pjevanja?
Pa zapravo baš nekako u to vrijeme dogodilo se baš ono što je meni trebalo – javio mi se moj prijatelj, jedan profesor pjevanja koji mi je predložio da preuzmem njegovu udrugu mladih pjevača. Tako sam eto doslovno preko noći dobio oko 10-tak mladih učenika – srednjoškolaca, s kojima sam počeo raditi. Naravno bio sam jako sretan.
Kako je bilo raditi s novim učenicima i kako su oni utjecali na nastavak škole pjevanja?
Jako sam uživao. To je bilo jedno neprocjenjivo vrijedno iskustvo za mene kao vokalnog pedagoga koji se tek počeo baviti tim poslom. Kako to uvijek biva, moji đaci prenosili su dalje glas o mojim satovima pjevanja, pa sam eto kontinuirano već skoro 8 godina u tom poslu.
Što bi poručili budućim učenicima?
Veselim se, jedva čekam. Napredak mojih učenika predstavlja mi je najveće zadovoljstvo. Kad si uspio na nekog utjecati i dati mu znanje, to je ogromno postignuće, čudo jedno.
Iz našeg razgovora zaključili smo sljedeće: kada je glazba ljubav, a znanje i želja za prenijeti ga veliko, uspjeh je zagarantiran. Kao što i sam kaže, Nenad jedva čeka nove učenike, stoga požurite i prijavite se na njegove satove pjevanja!
